125 godina od rođenja Mila Milunovića

13 apr

Povodom 125. godina od rođenja velikana crnogorske i svjetske likovne umjetnosti Mila Milunovića, na stranicama Narodnog muzeja u narednom periodu biće predstavljen dio njegovih radova koji se nalaze u fondu Umjetničkog muzeja NMCG.

Milo Milunović je rođen na Cetinju  6. avgusta 1897. godine u imućnoj trgovačkoj porodici kao najstarije dijete Vasa i Stanice Milunović. Školovanje započeto na Cetinju nastavlja 1906. u Italiji (Zavod Koleđo Fumagoli, Monca), i u Scuola commerciale italiana Scutari d’Albania u Skadru. Veoma rano ispoljava talenat za slikarstvo koje uči od 1912 do 1914. godine u Firenci kod profesora Antonija Augusta Đakometija u Švajcarskoj slobodnoj akademiji (Academie Suisse), ali ga prekida I svjetski rat kada se pridružuje crnogorskoj vojsci. Biva zarobljen i interniran u Osijek (1917–1918) gdje upoznaje slikara Vladimira Filakovca sa kojim radi za pozorište i priređuje prvu samostalnu izložbu. Po završetku rata prvi put boravi u Parizu od 1919. do 1922. godine gdje, u tada vodećoj evropskoj kulturnoj metropoli samostalno upotpunjuje slikarsko znanje i ispituje nova polja likovnih interesovanja. Druži se sa vajarom Sretenom Stojanovićem, sa kojim nakon povratka u Beograd pred kraj 1922. priređuje zajedničku izložbu. Na poziv don Nika Lukovića radi freske za župnu crkvu u Prčnju kod Kotora 1923. i 1924. Od 1924. do 1926. živi i radi u Zagrebu i izlaže na Proljetnom salonu. Tada dobija stipendiju i ponovo odlazi u Pariz gdje boravi od 1926. do 1932. godine. Izlaže na Jesenjem salonu (Salon d’ Automne) 1926, i Tiljerijskom salonu (Salon des Tuileries), 1927. godine. Zapaža ga vajar Antoan Burdel i otkupljuje njegovu sliku “Mrtva priroda”. Iste godine sklapa ugovor sa galerijom Kardo (Cardo) od koje dobija mjesečni prihod.

Ljeta 1927. i 1928. provodi u Sen Tropeu sa Markom Čelebonovićem i Marinom Tartaljom. Galerija Kardo ga bira da kao predstavnik francuskog slikarstva učestvuje na XVI bijenalu u Veneciji 1928. godine. Po povratku u zemlju 1932. godine nastanjuje se u Beogradu, a 1937. izabran ja za profesora i jedan je od osnivača Akademije likovnih umjetnosti (uz Tomu Rosandića i Petra Dobrovića) gdje vodi klasu tonskih slikara, pristalica Sezana. Drugi svjetski rat proveo je u Beogradu, a od sredine 1946. do početka 1948. na poziv Ministarstva prosvjete NR Crne Gore boravi na Cetinju i radi kao profesor u novootvorenoj Umjetničkoj školi. Po njenom preseljenju u Herceg Novi Milunović se vraća u Beograd gdje na ALU nastavlja pedagoški rad. Komitet za kulturu i umetnost Vlade FNRJ dodjeljuje mu zvanje majstora-slikara i vodi Majstorsku radionicu. Bio je član umjetničke grupe “Dvanaestorica” i “Samostalni”. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Dopisni član SANU postaje 1950, a redovni 1958. Od 1952. dobija rješenje kojim se imenuje za redovnog profesora ALU u Beogradu. Za člana dopisnika Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu izabran je 1966. godine.

Pored slikarstva bavio se podjednako uspješno crtežom, grafikom, fresko slikarstvom, mozaicima, pozorišnom scenografijom. Za razne časopise pisao je likovnu kritiku u periodu od 1939 do 1964. godine.

Umro je Beogradu 11. februara 1967. godine.

Ostvario je veliki broj samostalnih i grupnih izložbi.

Dobitnik je brojnih nagrada i odlikovanja.

Prethodna objava

Diplomatija i umjetnost

Skip to content