Stalna izložba Njegoševog muzeja – Biljarde posvećena je njegovom životnom i stvaralačkom radu i sadrži lične stvari, umjetnička djela, kao i njegovu biblioteku i rukopise, od kojih je najistaknutiji originalni rukopis Gorskog vijenca.

Gorski vijenac je pjesnički ep koja se smatra vrhunskim djelom crnogorske književnosti. Njegoš je ovo djelo napisao u desetercu u formi narodne epike. Djelo je napisano 1846. godine na Cetinju, a štampano februara 1847. u Beču.

Gorski vijenac predstavlja temeljno djelo za razumjevanje Crne Gore i Crnogoraca. Nedugo po svom objavljivanju, ovaj je dramski spjev dobio kultni status u narodnoj svijesti. Djelo autohtonog i originalnog pjesničkog genija od tada neprekidno korespondira sa narodnom sviješću, sa narodnim epskim talentom i izrazom. Kroz stihove Gorskog vijenca Njegoš je dao glas jednoj kolektivnoj sili, jednom unutrašnjem previranju čitavog naroda. Koristeći epski izraz i patos, Njegoš je stvorio trajne slike epskog intenziteta.

„Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može“, kaže vladika Danilo, sumirajući poetski dinamizam ovog Njegoševog najpoznatijeg djela.