Žan-Klod Lebenštajn: izabrani spisi o umjetnosti

  • Home
  • Vijesti
  • Žan-Klod Lebenštajn: izabrani spisi o umjetnosti
17 jan
Narodni muzej Crne Gore i Izdavačka kuća CID objavili su knjigu Žan-Klod Lebenštajn: izabrani spisi o umjetnosti, koja predstavlja dosad najobuhvatniji objavljeni zbornik ogleda jednog od najvažnijih živih francuskih istoričara umjetnosti. Knjigu je priredio teoretičar umjetnosti Milovan Novaković, odabravši 20 najrelevantnijih tekstova ovog mislioca, napisanih u periodu od sedamdesetih godina prošlog vijeka do danas.
Praćeni priređivačevom uvodnom studijom koja ukazuje na važnost i specifičan položaj Žana-Kloda Lebenštajna u istoriji i teoriji umjetnosti novijeg doba, odabrani tekstovi na 460 stranica obrađuju teme u rasponu od umjetničkih pravaca XX vijeka (fovizam, kubizam i apstrakcija), preko umjetnika kao što su Aleksandar Kozens, Žorž Sera, Anri Matis, Pit Mondrijan, Paul Kle, Frenk Stela, Žan Dibife, Endi Vorhol, do širih fenomena ili pojmova kao što su muzejski prostor, okvir, parergon, shvatanje boje kao šminke, sprezzatura, filozofsko-umjetnički pojam uzvišenog, shvatanje umjetnosti kao magije u mišljenju Denija Didroa, izgubljeni centar, plagijat i prisvajanje itd.
Oglede su preveli Kristina Bojanović i Milovan Novaković, a knjigu je grafički oblikovala Ivana Vujošević.
Objavljivanje knjige pomoglo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore.
ŽAN-KLOD LEBENŠTAJN (Jean-Claude Lebensztejn, 1942), francuski istoričar umjetnosti, počasni profesor na Univerzitetu u Parizu 1 – Panteon-Sorbona. Magistrirao je klasičnu filologiju i doktorirao istoriju umjetnosti na École normale supérieure. Ubraja se u najistaknutije i najpriznatije žive francuske pisce o umjetnosti. Iako se njegov pristup često opisuje kao dekonstruktivistički, Lebenštajn je u svojoj dugogodišnjoj karijeri uspješno izmicao klasifikacijama. Njegovi spisi predstavljaju jedan od najosobenijih i najdosljednijih novijih pokušaja revizije, reforme i dublje sinteze istorijskoumjetničkog diskursa. Uz oglede posvećene umjetnicima, pisao je i eruditske osvrte na moderna umjetnička kretanja. Poseban dio njegovog opusa predstavljaju istraživanja i tumačenja pojmova i fenomena koji izmiču jasnim definicijama. Neprekidno i još uvijek aktivno pisanje o umjetnosti dopunjavao je brojnim ogledima o književnosti, muzici i eksperimentalnom filmu. Među njegovim knjigama izdvajaju se La fourche (Paris: Gallimard, 1972), Zigzag (Paris: Flammarion, 1981), Chahut (Paris: Hazan, 1989), L’art de la tache. Introduction à la Nouvelle méthode d’Alexander Cozens (Éditions du limon, 1990), Jacopo da Pontormo (Paris: Éditions Aldines, 1992), De l’imitation dans les beaux-arts (Paris: Éditions Carré, 1996), Annexes – de l’œuvre d’art (Bruxelles: La Part de l’Œil, 1999), Miaulique. Fantaisie chromatique (Paris: le Passage, 2002), Études cézanniennes (Paris: Flammarion, 2006), Pygmalion (Dijon: les Presses du réel, 2009), Rêve déchiré. Kafka Sade Lautréamont (Dijon: Les Presses du Réel, 2017), Déplacements (Dijon: les Presses du réel, 2013), Figures pissantes 1280–2014 (Paris: Macula, 2016), Sol (Paris: Éditions de la Sorbonne) itd.
Milovan Novaković je teoretičar umjetnosti, slikar i prevodilac. Doktorand je na odsjeku transdisciplinarne humanistike i teorije savremene umjetnosti i medija na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu. Autor je naučne monografije Pneumatsko slikarstvo: disanje Anrija Matisa (2019) i niza naučnih članaka iz domena istorije/teorije umjetnosti. Preveo je Izabrane spise i razgovore američkog slikara i mislioca Barneta Njumana (2023), za koje je priredio i preveo kritički dosije; Studije iz klasične američke književnosti Dejvida Herberta Lorensa (2019); Oči kože: arhitektura i čula Juhanija Palasme (2023); U bijeloj kocki: ideologija galerijskog prostora Brajana O’Doertija (2024). Takođe je priredio i preveo knjigu D. H. Lorens o slikarstvu (2024).
Skip to content