Izložba radova vajara Sretena Milatovića pod nazivom „Dan i noć“, biće otvorena u utorak, 10.
decembra, u 19 časova, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ na Cetinju. Izložba
predstalja prvi presjek dosadašnjeg Milatovićevog stvaralaštva, aktivnog skoro 35 godina. Postavka
obuhvata radove nastale krajem devedesetih godina prošlog vijeka, nekoliko podnih instalacija,
skulpture i recentne slike-objekte.
Kustoskinja izložbe, istoričarka umjetnosti Mirjana Dabović Pejović, zapisala je da je Milatović svoju
prvu samostalnu izložbu imao kao student 1990. godine u sarajevskoj galeriji „Zvono“, kada je
izložio oko 10 radova manjih formata „Bez naziva“, izvedenih u kombinovanom materijalu.
„I već tada nagovještava da je u pitanju jedinstven izraz koji će savremenu crnogorsku skulpturu
približiti istinskim dometima majstora internacionalnog ranga. Ubrzo potom uslijediće i učešće na
regionalnim izložbama na kojima se potvrđuje njegova autentična pojava, sasvim u saglasju sa
tendencijama koje nagovješćuju generacije mladih autora sklonih minimalističkom izrazu. Više od
trideset godina kasnije, teza o izuzetnosti i posebnosti njegovog vajarskog rukopisa potvrdila se
kroz brojne studiozno profilisane samostalne izložbe. Iako prisutna od samih početaka, vremenom
se postepeno oblikovala ideja o umjetnikovoj vezi sa iskonskim elementima prirode iz njegovog
neposrednog okruženja. Još od najranijih radova jasno se prepoznaju odlike redukovane
znakovnosti, pročišćenost likovnog vokabulara i odbacivanje svega suvišnog. U tretmanu plohe bilo
da je u pitanju terakota, pločice od poliranog aluminijuma u koje umeće reljefe od olova ili
aplikacije od brusnog papira koje služe kao podloga naslućuju se “škrtost” i uzdržanost. Do detalja
“izbrušen” likovni izraz može biti shvaćen kao produkt autorove hermetične prirode i sofisticirane
fokusiranosti na potenciranje suštine stvari, besprekornost realizacije, a iznad svega sa vanrednim
osjećajem i poznavanjem svojstava materijala koje koristi. Kada se sagleda izlagačka karijera duga
skoro tri i po decenije već samo letimičnim uvidom postaje jasno da su sve njene etape odraz
jednog složenog procesa sazrijevanja i ličnih promjena koje donosi život. Bez velike želje za
pažnjom i publicitetom, daleko od reflektora i publike, jednako je uzdržan, promišljen i na riječima
koliko je probirljiv pri odabiru idealnog sredstva za uobličavanje određenog koncepta.“
Put ka samospoznaji, diskretnost i u izazovnim trenucima najtraumatičnijih događaja, prema
riječima Mirjane Dabović Pejović, posredno su uticali da se u ovom opusu nađu djela koja nadilaze
konkretan vremenski okvir i postaju univerzalna.
„Ona emituju plemenitu energiju i uzvišenu monumentalnost koja svojom aurom obuhvata i
posmatrača, kao izraz “delikatnog govora jedne kontrolisane osjećajnosti”. Objekti manjih
dimenzija nastaju “u jednom dahu, poput akvarela” (S.M), a njihova prednost je u tome što se u
njima “prije dođe do sopstvene zamisli, a i realizacije”. Da je sve dio jedinstvenog, kontinuiranog
procesa u kojem se različiti segmenti nadovezuju ukazuje sveden, ali uvijek “dobro pogođen” odabir
materijala “pripitomljenih” da otjelove određenu zamisao. Drvo, glina, mermer, kamen različitih
karakteristika, pijesak različite granulacije, kameni obluci, olovo…, sve to je pažljivo odabrano i
međusobno usklađeno, gradeći jasno zaokruženu kompoziciju višeslojnog značenja. Saobrazno
svedenosti oblika i kolorit je ograničen na svega nekoliko osnovnih boja, uglavnom svojstvenih
izvornoj boji materijala iz prirode – crnu, bijelu, terakotu, sivu, sa po nekim, rijetkim, izrazitim
(crvenim) akcentom. Ponekad je fokus stavljen na detalj (ili podlogu) od drugog materijala –
kamena, stakla, brusnog papira… Najčešće se relacija unutar jednog rada zasniva na odnosu
između dva elementa, uglavnom različita materijala. Iako oni uglavnom imaju drugačije
karakteristike – oštre, geometrijske površine, naspram sitne granulacije, vertikale naspram oblutaka, pažljivo su usklađeni, skoro kao da su kao takvi nađeni u svom izvornom okruženju.
Upravo njihova sinergija, sklad i prožimanje linija, formi, svjedoči o talentu da se uz upotrebu
minimuma elemenata stopljenih u jedno iskažu iskrene i snažne emocije, nedokučive na prvo,
letimično gledanje. Ovi objekti, skulpture, svojevrsni arhaični znakovi zahtijevaju da se pred njima
zastane, zagleda u sebe, zađe u dubinu sopstvenih misli i oslušne pulsiranje duše. Na to upućuju i
naslovi: Put, Tragovi, Znakovi, Lice, Vrijeme, Pečat, Brazda…“
Izložba koju organizuje Narodni muzej Crne Gore biće dostupna za posjete do 28. marta 2025.
godine.
Sreten Milatović je rođen 1. marta 1966. godine u Nikšiću. Diplomirao je na Akademiji likovnih
umjetnosti, Odsjek kiparstvo, u Sarajevu 1992. godine, u klasi profesora Alije Kučukalića.
Magistrirao je 2007. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Od 1993. do 2010. bio je
stručni saradnik na FLU Cetinje. Od 2009. do 2015. radi kao docent, od 2016. kao vanredni
profesor a od 2020. kao redovni profesor na Katedri za vajarstvo, prostornu skulpturu, sitnu
plastiku i medaljarstvo na ALU Trebinje. Član je ULUCG, Matice srpske u Crnoj Gori i Udruženja
likovnih umjetnika Nikšića. Živi i radi u Nikšiću i Trebinju.