Retrospektivna izložba Dragoljuba Adžića „U glavi i vatri“ otvorena je sinoć u Crnogorskoj
galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ na Cetinju, u organizaciji Narodnog muzeja Crne Gore.
Izložba predstavlja omaž jednom od najvažnijih umjetnika jugoslovenskog prostora u domenu
keramoskulpture, ali i priliku za temeljno sagledavanje mogućnosti medija keramike koji je u
savremenoj umjetnosti ostao gotovo nevidljiv.
Otvarajući izložbu, direktor Narodnog muzeja Jakša Ćalasan, kazao je da izložba pruža uvid u
izuzetan stvaralački opus umjetnika rođenog na Cetinju, koji je gotovo cio svoj život i radni vijek
proveo u Novom Sadu.
– Nakon skoro pola vijeka imamo priliku da se podsjetimo i iznova upoznamo sa njegovim
jednostavnim, ali snažnim jezikom keramike, medijem koji je Adžić oplemenio i uzdigao na nivo
ozbiljnog likovnog izraza. Još od ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka, keramiku je
posmatrao kao ravnopravni likovni jezik sa sopstvenim pravilima, unutrašnjom poetikom i
duhovnim potencijalom. U vremenu kada je keramika bila potiskivana na margine likovne
scene, svedena na dekorativno i zanatsko, Adžić joj vraća dostojanstvo, ozbiljnost i dubinu.
Baveći se keramičkom skulpturom, ostavio je neizbrisiv trag u savremenoj umjetnosti našeg
regiona – kazao je Ćalasan.
On se zahvalio sinu umjetnika Aleksandru Adžiću na nesebičnoj pomoći i saradnji tokom
pripreme izložbe, kao i kustoskinji Ljiljani Karadžić na izuzetnoj postavci.
Kustoskinja izložbe, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić, objasnila je da je ova izložba, u
proširenoj verziji, bila prikazana prošle godine u Novom Sadu, kao omaž jednom izuzetnom
umjetniku iz domena keramoplastike, koja nije uvijek dovoljno afirmisana u modernoj i
postmodernoj umjetnosti. Adžić je – prema njenim riječima – ovu skulpturu uzdigao na nivo
unikatne keramike, unikatne skulpture.
– Poštujući prirodna svojstva gline – njenu mekoću, osjetljivost na vlagu, sposobnost
transformacije kroz vatru – Adžić je tokom decenija rada razvio izražajnu disciplinu rijetke
preciznosti. Izazovi rada s keramikom – dugi procesi sušenja, pečenja, mogućnost pucanja i
neizvjesnosti u radu sa glazurama – nijesu ga obeshrabrivali. Naprotiv, tu je nalazio prostor za
istraživanje i unutrašnji rast. Sam je isticao da je tek nakon više decenija uspio da „u 80%
slučajeva dobije ono što je zamislio“ – što govori o poniznosti pred materijalom, ali i o visokim
umjetničkim standardima koje je sebi postavljao – kazala je Karadžić.
Adžićev tematski svijet je – prema njenim riječima – duboko ukorijenjen u mitologiji,
kosmogoniji i klasičnoj književnosti.
– Ikar, Prometej, Laokon i Don Kihot postaju simboli savremenog čovjeka, izgubljenog u mreži
tehnologije, dehumanizovanog sistemom, zarobljenog u prostoru koji je postao funkcionalan,
ali više nije human. Ako se tome doda umjetnikova potreba da svoju zabrinutost za ljudsku
egzistenciju, zbog nesigurnih vremena opterećenih nedaćama, od ratnih sukoba do ekoloških
katastrofa, iskaže kroz svoj rad, postaje jasnije u kojim pravcima se kreće njegova poetika i
koliko je slojevita – naglasila je Ljiljana Karadžić.
Dragoljub Adžić Adžo rođen je 1941. godine na Cetinju. Završio je Srednju umetničku školu u
Novom Sadu, diplomske i postiplomske studije na Akademiji primenjenih umetnosti u
Beogradu, kao i dvogodišnju specijalizaciju skulpturalne keramike u Parizu. Dugi niz godina
radio je kao scenograf složenih projekata u RTV Novi Sad. Izlagao je na prostorima bivše
Jugoslavije i u inostranstvu. Do kraja svog života stvarao je u svom ateljeu na Petrovaradinskoj
tvrđavi. Dobitnik je brojnih domaćih, regionalnih i svjetskih nagrada i priznanja, kao i
Oktobarske nagrade grada Novog Sada za izuzetna dostignuća u likovnoj umetnosti. Preminuo
je 2024. godine u Novom Sadu.
Izložba će biti otvorena do 23. novembra 2025. godine.
