MUZEJ KRALJA NIKOLE
Lokacija
Muzej kralja Nikole osnovan je 1926. godine u rezidenciji posljednjeg crnogorskog vladara Nikole I Petrovića Njegoša, kao produžetak tradicije sabiranja i brižljivog čuvanja materijalnih dokaza crnogorske prošlosti. Gradnja objekta započeta 1863, završena je oko 1867. godine. Međutim, pouzdano se zna da je prvobitna namjena objekta bila predviđena za smještaj udovice i kćerke knjaza Danila. Nakon Darinkinog odlaska iz Crne Gore, ovo zdanje dobija novu funkciju. U novi “palac”, kako su ga zvali Crnogorci, preselili su se, iz Biljarde, članovi vladajuće kuće.
Plan postavke:
1.Kraljeva radna soba; 2.Velika odžaklija; 3, 4, 5 i 6 dvorska biblioteka; 7.Indonežanski salon; 8.Venecijanski salon; 9.Svečana trpezarija; 10.Porodična trpezarija: 11.Kraljev prijemni salon; 12.Diplomatski salon; 13.Kraljičin prijemni salon; 14.Kraljeva spavaća soba; 15.Čajni salon; 16.Kraljičina spavaća soba; 17.Soba princeze Ksenije; 18.Soba princeze Vjere; 19.Muzički salon;
Vladarska rezidencija je tokom svog postojanja pretrpjela niz značajnih rekonstrukcija. Posljednje prepravke izvršene su uoči proslave zlatnog jubileja 1910. godine, kada je zgrada dobila konačan izgled.
Novoosnovani Državni muzej (danas Muzej kralja Nikole) sabrao je u svoje fondove materijal Vojnog i Narodnog muzeja, institucija formiranih u XIX vijeku, kao i sav sačuvan inventar iz crnogorskih dinastickih rezidencija. Tako je od samog početka njegovog djelovanja sakupljen na jednom mjestu najznačajniji muzejski materijal za crnogorsku političku, vojnu i kulturnu istoriju, koji kontinuirano i kompleksno prati nacionalne državotvorne tokove, od srednjevjekovnih početaka do 1918. godine, kada Crna Gora kao samostalna država nestaje sa političke mape Evrope.
Kraljeva radna soba
Stalna postavka Muzeja koncipirana je kao rekonstrukcija enterijera vladarske rezidencije uz fragmentarne prikaze crnogorske prošlosti u onim prostorima, gdje je nedostajao autentičan materijal za obnovu dvorskog ambijenta (kabinet i odžaklija). U mnoštvu raznovrsnog muzejskog materijala, izdvajaju se kolekcije: oružja (trofejno i paradno), odlikovanja (crnogorska i strana), zastava (crnogorske i turske), plaketa, grbova, pečata, fotografija, arheološka, numizmatička, umjetnička, etnografska i zbirka primjenjene umjetnosti. Sačuvani su tako de dvorska biblioteka i arhiv.
“Velika odžaklija"
Sedmi vladar Nikola I (1860-1918), umom i snagom vizionara, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crne Gore, ispisujući njene najznačajnije stranice. Svojom snažnom ličnošcu, državničkom mudrošcu i diplomatskim sposobnostima, uspio je da, za 58 godina koliko je bio na tronu, modernizuje crnogorsko društvo i državu. Njegova epoha, obilježena kao najdinamičnija i najsloženija, Crnoj Gori je dala međunarodno priznanje (1878) i veliki ugled kod južnoslovenskih i balkanskih naroda. Nikola I je podizao škole, kulturne institucije (pozorište, čitaonica, biblioteka, muzej), uspostavio telegrafski i telefonski saobraćaj, ostvario napredak u poljoprivredi, trgovini i zanatstvu, gradio kolske puteve, dovodio umne i sposobne ljude sa strane, što je značajno uticalo na nivo kulture i duhovnog života uopšte. Umro je u izgnanstvu, detronizovan, bez prava na povratak u zemlju, 1. marta 1921. godine u Kap Antibu (Francuska). Zemni ostaci crnogorskog vladarskog para i njihovih kćerki, princeza Ksenije i Vjere, iz Ruske pravoslavne crkve u San Remu preneseni su poslije 68 godina boravka u tuđini, i pohranjeni 1. oktobra 1989, u Dvorskoj kapeli na Ćipuru.
Oružje iz dvorske zbirke
Posebnu vrijednost Muzeja predstavljaju ratni trofeji (oružje, zastave, odlikovanja), sticani u nepoštednoj borbi sa daleko brojnijim i bolje opremljenim neprijateljem, u borbi za opstanak, vođenoj neprekidno skoro pet stoljeća. Zbirka zanatskog oružja predstavlja jednu od najvrijednijih i najbogatijih kolekcija na južnoslavenskim prostorima. Dolazak turskih jedinica iz raznih krajeva Otomanskog carstva, koje se prostiralo na gotovo tri kontinenta, obezbijedio je Muzeju rijetke primjerke oružja karakterističnog za odredena geografska područja, nastalog u poznatim turskim radionicama. Na pojedinim primjercima ispisani su tekstovi iz Kurana, imena vlasnika ili, pak, majstora. Raskošni komadi oružja pripadali su turskim vojnim zapovjednicima, muširima i seraskerima, koji su predvodili pohode na Crnu Goru. Pored trofejnog, zbirka posjeduje i vrijedne primjerke ličnog oružja kralja Nikole, koje je crnogorski suveren dobio na poklon od mocnih evropskih imperatora. Izložene su sablje ruskih careva Aleksandra II i Aleksandra III, mač pruskog kralja Fridriha Vilhelma III sa njegovim testamentom, izgraviranim goticom sa obje strane sječiva, sablja turskog sultana Abdul Hamida, kao i sablje koje su mu, povodom zlatnog jubileja 1910. godine, poklonili crnogorski oficiri i iseljenici (Paštrovići) iz Amerike.
Dio zbirke vladarskih odlikovanja
Kolekcija vladarskih odlikovanja Muzeja kralja Nikole, po svom značaju, može se porediti sa najvažnijim evropskim zbirkama. Štoviše, po mišljenju nekih falerista ne zaostaje za kolekcijama Ermitaža u Petersburgu i Istorijskog muzeja u Becu. Posebnu vrijednost predstavljaju odlikovanja vezana za istaknute crnogorske ličnosti. Rijec je o odlicjima najvišeg ranga, koje su evropski suvereni, različitim povodima i u različitim prilikama, dodjeljivali članovima dinastije Petrović Njegoš i brojnim ličnostima iz crnogorske politicke i kulturne istorije. Ordeni, specijalne izrade od plemenitih metala, optočeni dragim kamenjem, rađeni su u najpoznatijim evropskim medaljerskim i juvelirskim radionicama u Beču, Rimu, Parizu…
Crnogorci su u dugotrajnim i žestokim sukobima sa Turcima zaplijenili i znatan broj turskih vojnih zastava. Od kraja XVIII stoljeća zaplijenjene zastave donosile su se na Cetinje kao dragocjeni ratni trofeji. Mnogi savremenici vladika Petra Prvog i Petra Drugog, pružaju zanimljiva svjedočanstva o respektu i tretmanu koji im je ukazivan. Današnja muzejska kolekcija, najveca na Balkanu i jedna od vecih u svijetu, ima izuzetan i višestruk značaj u kulturno-istorijskoj baštini Crne Gore. Sadrži 44 turska barjaka, krvlju stečena na ratištima, u borbi na život i smrt. Sačuvane su zastave svih turskih vojnih formacija, regularnih i neregularnih, i sa svih prostora tada ogromne Otomanske imperije. Među njima, svakako, treba apostrofirati zelene Prorokove zastave, pod kojima su se okupljali vjernici prilikom odlaska u sveti rat (džihad) u odbrani islama, i muširske (maršalske), turskih vojnih zapovjednika.
Crnogorski i zaplijenjeni turski vojni barjaci izloženi u “velikoj odžakliji" i crnogorski novac “Perper"
Muzej raspolaže i sa kolekcijom crnogorskih ratnih zastava (alaj barjak i četna), koje se počinju pohranjivati tek od bitke na Grahovcu (1858). Kontinuitet državnih simbola Crne Gore može se pratiti na osnovu sačuvanih primjeraka dvorske i državne zastave. Dvoglavi orao i lav, preuzeti od Vizantije i Venecije, glavna su državna obilježja
Pokušavajuci da se otrgne od ekonomske zavisnosti susjednih zemalja, crnogorski suveren je odlucio da kuje vlastiti novac (1906), cija je izrada povjerena austrijskim kovnicama. Novac se radio u bronzi, niklu, srebru i zlatu. Zbog male emisije numizmaticki je cijenjen, a apoeni od 100 perpera u zlatu predstavljaju pravi raritet. Emisija sa naznakom “Knjaževina” rađena je u 300 primjeraka, da bi povodom jubilarnih svečanosti 1910. godine, Ministarstvo finansija pustilo “u tečaj još i sljedeću kolicinu jubilarnog zlatnog novca: 500 komada po 100 perpera…”
Muzejska postavka tako de raspolaže zbirkom crnogorskih poštanskih maraka, koje su emitovane u periodu od 1874. do kraja prvog svjetskog rata.
Crnogorske poštanske marke
Dvorska biblioteka, začeta krajem XVIII vijeka, sistematski i znalački je dopunjavana do 1916. godine. Ovaj izuzetno bogat fond – više od 10 000 primjeraka – danas čini sastavni dio muzejske ekspozicije. Pored beletristike, bogato su zastupljena područja društvenih i egzaktnih nauka na svim velikim svjetskim jezicima. Ovdje su i izuzetno vrijedni primjerci unikatnih starih knjiga, raznih izdanja evropskih akademija, bibliofilski rariteti sa ličnim posvetama autora i editora, uradenih u raskošnim i luksuznim, vantiražnim povezima. Tako je sultan poslao knjaginji Mileni luksuzni album Carigrada u srebru (Prinovljeni rukopisi – poslata pisma, f. XXXI, br.dok.189 od 24. septembra 1883)
Dvorska biblioteka: Oktoih i povelja povodom 400 godina Obodske štamparije
Izloženi su najstariji primjerci inkunabula iz Crnojevića štamparije: Oktoih Osmoglasnik štampan na Cetinju 1493. (prva štampana knjiga kod južnih Slovena) i jedna stranica ilustrovane knjige Oktoiha Petoglasnika, nažalost, nije nigdje u cjelosti sačuvana (prva cirilska knjiga sa ilustracijama). Crnogorske inkunabule odlikuju se ljepotom i raskošnom dotjeranošću, velikim brojem inicijala, zastavica i ilustracija, što potvrđuje finoću izrade i tehničko savršenstvo prve državne štamparije u svijetu, koja je kao “ kovnica novog oružja ” snažno uticala na duhovnost Crnogoraca u narednim vijekovima. Na izložbi u Majncu 1908, posvećenoj starim štampanim knjigama, Oktoih je proglašen biserom izložbe, privlačeći pažnju poznatih svjetskih naučnika.
Albumi izloženi u dvorskoj biblioteci
Muzej kralja Nikole raspolaže i sa izuzetno vrijednim arhivalijama (preko 100 hiljada dokumenata, raznih spisa, akata i pisama). Arhivska građa obuhvata period od početka XIII stoljeca do postojanja samostalne crnogorske države (1916). Poput ostalih muzejskih kolekcija, ni ona nije bila pošteđena uništavanja i raznošenja. Još je vladika Petar II, sa gorčinom isticao, kako su u «nedostatku hartije često puta i listovi svetijeh knjiga za fišeke upotrebljavali». Posljednje stradanje fonda bilo je za vrijeme Prvog svjetskog rata, po odlasku u izgnanstvo članova vladajuće kuće. Napuštajući Crnu Goru kralj Nikola I je želio da ovaj dragocjeni materijal ponese sa sobom. Međutim, upravo u vrijeme kada su sanduci sa arhivskim materijalom tovareni u čamac na Skadarskom jezeru, neprijateljski avioni počeli su sa bombardovanjem i tako onemogućili pokušaj iznošenja iz zemlje. Nekoliko dana čamac je plutao po jezeru, dok ga neki Albanci nijesu primjetili i sanduke predali vojvodi Božu, guverneru Skadra. Vidjevši što je u sanducima vojvoda Božo ih prebacuje na Kruševac kod knjaza Mirka. Knjaževim odlaskom u Bec, građa je u najvećoj tajnosti zakopana u dvorskom dvorištu na Cetinju, gdje je skoro pet godina bila prepuštena najnepovoljnijim uslovima.
Jedna od srednjevjekovnih povelja
Najstariji dokumenti su srednjovjekovne darovne povelje. Sačuvano je 20-tak povelja iz arhive manastira sv. Nikole na Vranjini – vranjicke povelje, koje pružaju podatke i o manastiru i o srednjovjekovnoj Zeti. U jednoj od tih povelja iz 1296. sacuvan je prvi pomen Crne Gore. Sacuvana je građa epohe vladika iz raznih plemena (1517-1696), prepiska vladika i svjetovnih gospodara cetvrte crnogorske dinastije Petrovic Njegoš (1696-1918).
Povodom obilježavanja 400-godišnjiceštampe “Oktoiha”, prve ćirilične inkunabule kod južnih Slovena , knjaz Nikola je postao počasni clan pet evropskih univerziteta: Sorbone, Oksforda, Petrograda, Kazana i Harkova. U biblioteci su izloženi i medudržavni ugovori Crne Gore oko razgranicenja sa Austrijom i Turskom, Konkordat sa Vatikanom (1886), pasoši i zakonski akti – Stega (1796) i Danilov zakonik (1855).
* * * * *
Sacuvani su i primjerci knjaževih literarnih ostvarenja (Balkanska carica, Knjaz Arvanit, Hajdana), prevedenih na desetak evropskih jezika, cak i na holandski, čiji je tiraž svega 50 primjeraka. Izložen je i prvi primjerak Balkanske carice štampan na Cetinju 1886, drame izvodene na mnogim evropskim pozorišnim daskama (Novom Sadu, Beogradu, Berlinu, Petrogradu, Londonu), kao i album Vladalacka kuća Petrovic Njegoš štampan 1910, posebno izrađen za crnogorskog vladara. “Jedan primjerak toga albuma, koji je po odboru predat Nj. Kr. V. Knjazu Nikoli I, štampan je na japanskom papiru i vezan u divot-korice iz safijama i emaila po nacrtu prof. Bele Ssikosa-Sessie u Zagrebu; radnje u emailu za te korice izradio je Ivan Bauer u Zagrebu, a plaketu u srebru sa likovima Nj. Kr. V. Knjaza Nikole i Knjaginje Milene izradio je prof. Rudolf Valdec u Zagrebu… Štampani uresi i inicijali risani su po motivima iz starih crkvenih rukopisnih knjiga cetinjskog manastira; risarije grbova učinjene su po originalnim nacrtima prof. Mila Kovacevica sa Cetinja”.
Muzikalije i fototip “Ostromirovog jevandelja" (original je iz XI vijeka )
Ostromirovo jevanđelje, najstariji spomenik ruske pismenosti na staro-slovenskom jeziku iz 1056. godine, kao fototip poklonjeno je knjazu Nikoli (Glas Crnogorca, br.10 od 5. marta 1893).
Sačuvani su i veoma dragocjeni komadi dvorskog mobilijara (indonežanski salon i nepotpuna trpezarijska garnitura sa šest sgabello stolica), naslijedenog iz starog dvora knjaza Danila.
Mobilijar u “indonežanskom" salonu
.
Zbirku namještaja čini nekoliko garnitura cistih stilskih karakteristika (Luj XV, Luj XVI, secesija, sekond ampir) i veliki broj pojedinacnih komada (sekreteri, fotelje, komode…). Vrlo oskudni podaci ne omogućavaju precizno utvrđivanje mjesta, način i vrijeme nabavke. Doduše, izvjesni računi to pokazuju uz cijenu od 85, 90 fiorina za “neke zlatne stvari, te dođoše iz Trsta radi salona u Svet. Dvor”, i 800 fiorina “na izplatu mobilie koi se u Triestu za Knjaževski dvor pripravlja” (NMCG, BAO, Senatski spisi 1868, br. dok. 209, od 15. septembra i 24. oktobra). Luksuznost dvorskog ambijenta potenciraju pozlaćena venecijanska ogledala sa postoljima, dekorativni paravani, velike naslonjače (savanarola, beržere), pisaći stolovi, bilijar sa priborom, stolovi za kartanje, štafelaji, škrinje sa islikanim i rezbarenim dinastičkim heraldickim obilježjima…
Svečana i porodična trpezarija
U bogatoj etnografsko-istorijskoj zbirci, pored nacionalnih kostima crnogorskog vladarskog para i članova njihove uže porodice, sačuvani su izuzetno vrijedni primjerci brojnih značajnih savremenika. Mnogi putopisci i likovni stvaraoci bili su fascinirani ljepotom i pitoresknošcu crnogorskog kostima, za kojega su, s pravom, isticali da nema bogatijeg i raskošnijeg. Obučen u narodnu nošnju, i u državi i u inostranstvu, Nikola I je svuda plijenio pažnju: “Beclije ne mogu da se nadive bogatom crnogorskom odelu, a još više junackome zoru crnogoskom” (Pančevac, br. 39 od 17. maja 1873). U kolekciji su zastupljene i uniforme kralja Nikole i njegovih sinova Danila, Mirka i Petra i crnogorskih diplomatskih predstavnika.
Bogat dvorski inventar, ukljucuje u fond posuđe i tekstil (stono i posteljno rublje). Ovi predmeti najpotpunije oslikavaju kulturu i manir dvorskog života na Cetinju, otkrivajući istančanost ukusa i probirljivost članova porodice Petrović Njegoš. Očigedna je brojnost razlicitih stilova, ali i težnja da se ukomponuju sa crnogorskim tradicionalnim elementima, što daje posebnu draž i osobenost enterijera.
U porodičnoj trpezariji nalazi se namještaj baroknog stila, a u vitrinama skupocjeni servisi njemačkog porcelana…
* * * * *
Umjetnička kolekcija sadrži slike, grafike, crteže i akvarele, dok su ikone i skulptorska djela zastupljeni u neznatnom broju. Samo letimičan pogled na zbirku pokazuje bogatstvo motiva, raznovrsnosi tehnike, i zastupljenosti brojnih stranih i domaćih, umjetnika. Ova lepeza raznolikosti u pristupu, inspiraciji i likovnoj vokaciji, možda u evropskim okvirima skromna, za Crnu Goru, i po broju i po snazi likovne vokacije je impresivna. Autori su poznati umjetnici (Johan Bes, Jozef Blic, Jaroslav Čermak, Ferdo Kikerec, Ivan Rendic, Vlaho Bukovac, Celestin Mato Medović, Aksentije Marodić, Paja Jovanović, Ðovani Fatori, Ðuzepe Pastina, Kiprijan Cej, Domeniko Fajluti, František Jelinek…).
Kraljev i “diplomatski" salon
Jedan broj umjetničkih predmeta proistekao je iz njegovog državnickog i političčkog djelovanja, na primjer, portreti evropskih vladara i srodničkih veza sa evropskim dvorovima (Savoje, Romanovi, Karađordevići, Batenberzi, Meklenburg-Strelici), poklona umjetnika koji su boravili u Crnoj Gori i iz nabavki za ukrašavanje dvorskog ambijenta (pejzaži, mrtve prirode, genre-scene).
Tematski su najbrojniji portreti evropskih vladara, clanova dinastije Petrovic Njegoš, istaknutih crnogorskih licnosti. Kolekcija sadrži i veliki broj pejzaža, ne samo iz Crne Gore, marina, mrtvih priroda, istorijskih kompozicija i genre-scene. Ikone, koje je crnogorski dvor posjedovao u velikom broju, poslije Drugog svjetskog rata, ustupljene su na čuvanje crkvenom muzeju na Cetinju, čime je znatno osiromašena muzejska kolekcija.
Salon kraljice Milene
U kraljičinom prijemnom salonu se pored ostalog nalazi i portret Jelene Savojske, rad italijanskih majstora mozaika…
Zbirka Plaketa, interesantna po tematici, formama, stilskim osobenostima i autorima, ilustruje razne proslave dinastičkog i državnog, vojnog i političkog, privrednog i kulturnog karaktera u Crnoj Gori. Kao ostvarenja poznatih evropskih medaljera, nastale u intervalu od 1893. do 1916, plakete pružaju dragocjena svjedocanstva. Autori su uglavnom becki medaljeri, kojima je bogato juvelirsko iskustvo i poznavanje heraldičkih principa, obezbijedilo brojne porudžbine. Pojedini primjerci iz kolekcije predstavljaju reprezentativne radove. Doduše, njihove estetsko-umjetničke karakteristike u znatnoj mjeri zavisile su i od želja, potreba i mogucnosti naručilaca.
U kraljevoj spavaćoj sobi su izloženi i portreti Nilole I i Milene Petrovic, radovi Jozefa Blica i Jaroslava Cermaka, a u intimnom salonu dominiraju portreti kraljevske familije, radovi nekoliko autora, od kojih je svakako najznačajniji hrvatski majstor Vlaho Bukovac.
O dvorskim ikonama danas možemo govoriti na osnovu dostupnih podataka iz ondašnje periodike, a djelimično i arhivske građe. “Ikonu Kazanske Božje Majke u srebrnoj pozlacenoj odjeći”, izloženoj u spavaćoj sobi kraljice Milene, poklonilo joj je Slovensko Društvo (Glas Crnogorca, br. 25 od 21. juna 1881). Najveci dio kolekcije vezan je, upravo, za ličnost i vrijeme Nikole I Petrovića Njegoša.
Tu su i mnogi predmeti iz zbirke primijenjene umjetnosti: nakit i dekorativni predmeti (vaze), zavjese i tepisi.
Sobe princeza Ksenije i Vjere
Kolekcija fotografija, po brojnosti (oko 11 000 ) i po raznovrsnoj tematici (istorijske ličnosti, kulturni događaji i manifestacije vezane za dinastiju, krajolici, ratne scene), sadrži izvanrednu dokumentarnu i istorijsku vrijednost. Dolazak i angažovanje brojnih fotografa iz mnogih zemalja u različitim prilikama (Edoardo Orlandini, T. Burato, Josif Singer, Rudolf Mosinger, Anton Pericević, Rudolf Smodlaka, Eugen Pirou, Luca Comerio, Edvard Bejli, Josef Wünsch, Walter Gircke…) bilježio je pedantni hronicar crnogorskog zvaničnika. Tako je ostao upamćen trud, hrvatskog fotografa Drag. Šimica, koji je snimi o sve“ važnije prizore iz 'Balkanske carice' i zbirku tih snimaka poslao je Nj. V. Kralju Gospodaru, kao autoru drame. Snimci su vrlo lijepo izrađeni i sačinjavaju čitav album. Nj. V. Kralj Gospodar izvolio je ovoga fotografa odlikovati zlatnom medaljom ” (Cetinjski vjesnik, br. 98 od 11. decembra 1910). Da su oni dobrodošli i da je njihov rad bio na cijeni govore dozvole kojim se “dozvoljava g.g. Henrihu Milineru Himfrisu, Makni-u Botu, engleskim podanicima, da mogu, prilikom njihovog putovanja s Cetinja na Rijeku, Vir i obratno, fotografisati izvjesne predjele, koji im se svide, te se u toj svrsi preporučuje upravnim vlastima, da im ne bi pravile kakve smetnje”.
Pogled na stepenište
Za još aktivnog postojanja crnogorskog dvora, umjetnička kolekcija obogaćena je radovima prve generacije akademski obrazovanih crnogorskih umjetnika (Pero Poček, Milo Vrbica, Ilija Šobajić, Anastas Bocaric, Marko Gregović…). Poznata je kraljeva mecenska uloga prema mladim talentima, koje je slao u velike evropske likovne centre i štedro odvajao iz skromne državne kase sredstva za njihove stipendije. Snažan uticaj na razvoj likovne umjetnosti u Crnoj Gori izvršili su renomirani evropski i južnoslovenski umjetnici, čije je dovodenje u Crnu Goru i na Cetinje isključivo zasluga Nikole I.